Ne budite ni za koga previše lako rešenje

Razočaranje je posledica naivnosti i izneverenih očekivanja

Mnogi u želji da imaju dobre odnose bilo u okviru porodice roditelji- odrasla deca, snaje, zetovi, šira familija, braća, sestre, ljubavni partner, bračni partner, kolega, šef, prijatelji, čine više nego što je to potrebno i njima i “činiteljima”. Jednom dođe do zamora materijala, istroši se strpljenje, energija, novac, vreme, dobra volja i “činitelj” se zapita pa gde je tu on. Svi ga hvale, govore za njega da je divan čovek /žena, ali on od tih komplimenata nema ništa osim, kad-tad osećanje da je ispao budala. I pred njima i pred sobom. Zar ti drugi misle da on nema svoje snove, želje, dileme, tuge, brige često i mnogo ozbiljnije od onih koje večiti krpelji jednog “činitelja” predstavljaju kao životnu dramu a dobročinitelja  uzimaju zdravo za gotovo. Njemu/njoj je lako pa sposoban je,sve  zna, o svemu je obavešten, “činitelj” je kao tele-apel koji se okrene i onda se saspe svoja muka, svoj problem, on je samo “tamo neki strašno važan prijatelj, rođak, biće, šta god da je u rodbinskim, kolegijalnim i prijateljskim odnosima ” na njega se čovek može uvek osloniti, a ti koji se oslanjaju idu dalje, žive svoj život kad dobiju savete, novac, uslugu, pomoć, i ne okrenu se da vide kako je “činitelju”. Biti u ulozi večitog pomagača je pravi put do uništenja samopoštovanja i do osećanja da ste ipak samo “tele-apel” bezličan glas preko telefona, neko ko uvek otvara vrata i daje komšiluku sve što treba, ko uvek pritrči, kada su rođendani, svadbe, sahrane, proslave. To su one žene koje rado mese torte kojima se “jadnici koji se ne snalaze ” uvek dive, koje uvek imaju neki poslednji dinar da daju neke fine duše koje su u detinjstvu bile izdresirane od strane roditelja da ljubav mora da se zasluži i koje u stvari ne daju ni pet para na sebe. Taj obrazac “budi dobar, ne smetaj, ne dosađuj, razumi ljude, ne kontriraj, treba praštati, pomagati” polako ali sigurno uvodi vas u prodavnicu second-hand robe gde ćete biti iznošen garderobni element koji se klati na aufingeru i čeka da ga neko kupi za male pare. Nikada se ne prodajte nikome. Biti nekupljiv i nepotkupljiv je najveće osećanje zadovoljsta koje možete imati ma koliko ponuđači nude ali sebe prodavati kao iznošenu staru haljinu ma kako doteranu na hemijskom čišćenju je još gore. Ako sebe ili svoju uslugu želite da naplatite onda odredite koja je vaša cena – u novcu, usluzi ili u bezrezervnoj odanosti. Naravno u pravom odnosu, baziranom na iskrenim emocijama, empatiji i razumevanju ma o kojim dvema stranama da se radi, nema kupo-prodajnog odnosa ali čak i tada ljude je lako razmaziti. Znaćete da vas neko tretira sa poštovanjem ako uzvrati dobrotu, uslugu, bilo koju vrstu činjenja. Da li imate prijatelje koji se nikada nisu udostojili da vas pozovu kod sebe u stan, da negde izađete ? Koji se viđaju eventualno u kafiću sa vama ili svrate kod vas ili rado dođu na bilo koju proslavu ? Ali da se oni angažuju da bi vas ugostili na bilo koji način, to im ne pada na pamet. Da li imate rođake kojima ste trn u  oku jer ste “udesili” njihovog nekog sina, brata, sestru, ćerku, zeta, koji uvek znaju kao je ta neka osoba uz vas “mučenica”. Dalje od takvih. To su samo dokone osobe koje iz zavisti vas targetiraju kada znaju nešto o vašem životu da bi vas ogovarali makar vam u lice laskali. Ostanite svoji i ne budite uvek dostupni i uvek korpa za otpatke u koju neko saspe sve svoje mentalno i emotivno đubre i svoje dileme i strahove, naročito ako takav odnos nije recipročan. 




U emotivnom odnosu večite čekalice da tamo neko uspe u životu, da završi fakultet, doktorat, da zaradi dovoljno za život udvoje, koji od silnih poslovnih obaveza i svojih ego-manijačnih ambicija vas ne primećuje osim kada treba da vas kritikuje da biste bili dostojni njegovog veličanstva “uspešnog” na kraju ostanu kratkih rukava. Izmučene tim odnosom pasivne agresivnosti od strane “budućeg uspešnog” nemaju volje da se bore za tu neku budućnost u koju neka druga manje osetljiva i trpeljiva jako lako uleti i  zauzme vaš prostor. U stvari vi niste ni znali da nije bio vaš, samo ste nadali. Zapitajte se koliko puta u ljubavnom odnosu treba da date od sebe sve da  biste dobili ništa, tugu i razočarenje.

Kako ćete prepoznati te koji vas cede kao centrifuga i kupuju kao second-hand robu ? Njih nikada zaista ne interesuju vaša osećanja, vaš život, vaša životna priča, oni uglavnom ćute i ne komentarišu ništa što kažete ili o čemu pričate, usrdno čekaju da završite sa svojim monologom da bi onda oni nastupili sa mono dramom. Oni nikada neće okrenuti telefon samo da bi vas pitali kako ste, da li vam nešto treba i kada znaju da vam treba, praviće se kao da to ne shvataju.To su one osobe koje vam laskaju sa “Ti si genijalna, pametna, prepametna, možeš ti to, tebi je lako”. Najlakše će Vam biti kada krpelje osamostalite tako što se samo izmakenete. Ma o kome da se radi. Gledajte kako mačka osamostaljuje mačiće, najljupkija životinja nema milosti prema malim četvoronošcima, dok se odrasli oduševljavaju mačićima, mama majka ih sprema za život. A vas očigledno niko nije ako sebe prepoznajete u ovom tekstu. Najvažnija stvar u životu je umeti postaviti granice i reći “Ne”. Pa ko vas napusti , nije ni trebalo da bude deo vašeg života.

J.Holclajtner