Prva knjiga iz Trilogije “Tajna Šantili čipke” dostupna online
“Ljubav sa mirisom gardenije”
REČ AUTORA
Trilogija „Tajna Šantili čipke“ pisana je sedam godina. Prvu inspiraciju sam dobila februara 2014. i do 2017. sam je pisala, prepravljala, a nakon toga, u više navrata, dodavala neka poglavlja. Moje interesovanje za istoriju, posebno za 18. i 19.vek, posebno za Englesku i Francusku tog doba, datira odavano i posebno me je interesovalo sve što se odnosilo na period pre, za vreme i nakon Francuske revolucije.Moje interesovanje za romantizam u književnosti posebno u Engleskoj dovelo me je do zaključka da se engleski pisci uopšte nisu bavili temom Napoleonovih ratova, niti aktuelnim istorijskim događajima, iako je engleska štampa budno pratila sva dešavanja u Francuskoj i bili su fascinirani Parizom, čak u vreme Francuske revolucije hrlili u Pariz da na licu mesta budu svedoci svih dešavanja. Ličnost Napoleona Bonaparte me je takođe intrigirala jer sam imala utisak da se istorija nikada nije prema njemu jasno odredila, da li je on bio nosilac prosperitetnih, revolucionarnih ideja, donosilac demokratskih principa u zemlje koje je pohodio i formirao, tzv. marionetske države u Evropi ili je bio ambiciozni militaristički tip autokartskog državnika, koji je sam sebe krunisao za cara i koji je voleo da ratuje, što je bilo neosporno, jer je sa velikom strašću pristupao vojnim operacijama, dok je za vreme njegove vladavine zaključeno samo nekoliko mirovnih sporazuma. Uglavnom, te sporazume su zaključivali njegovi saradnici, npr. brat Žozef, dok je on jedino ozbiljno pregovarao sa ruskim carem Aleksandrom na reci Njemen, kada su razgovori trajali oko dve sedmice. Malo je poznato da je tada uspostavljena između njih dvojice veoma čvrsta veza i da su se obojica divili jedan drugom, što je rezultiralo potpisivanjem Mira u Tilzitu u leto 1807., ali to nije sprečilo Napoleona da krene u pohod na Rusiju 1812. Moja želja da napišem ljubavni roman, smešten negde u prošlosti odavno je nastala, ali nijednim pokušajem pisanja istog nisam bila zadovoljna i odustajala sam, čekajući inspiraciju. Ljubavna priča je primarna tema, a Napoleonovo doba je mizanscen koji nije svesno izabran već se namtnuo, posebno period 1803.-1813.Inspiraciju za roman sam dobila jedne noći februara 2014.tragajući za podatkom koji ne postoji- ulazak Žozefa Bonparte, Napoleonovog starijeg brata u Lisabon. Znajući da je on postavljen za kralja Španije i Portugalije, pokušavala sam da na Internetu nađem podatak o njegovom datumu ulaska u Lisabon, koji se nikada nije dogodio. U tom traganju, naišla sam na brojne druge podatke i tako, cele noći,udubljena u čitanje o invaziji Francuske na Portugaliju, novembra 1807. u toku čitanja kako je izgledao odlazak kraljevske porodice Braganca za Rio de Žaneiro zajedno sa preko deset hiljada Portugalaca svim mogućim plovnim sredstvima u strahu od predstojećeg rata, dobila sam viziju celog romana u vidu blic movie trailer-a i shvatila da imam divnu ljubavnu priču koju moram da ispričam. Istog momenta sam znala imena svih glavnih junaka, sve šta će se dešavati sa njima, a zatim je nastupilo pisanje. Nekoliko verzija romana sam napisala, ne celokupnih, nego nekih poglavlja, sve dok on nije dobio obrise koje sam želela. Da bi priča bila što autentičnija, proučila sam brojna istorijska dokumenta, autobiografije članova Napoleonove porodice, njegovu, njegovih saradnika i svih onih koji se spominju u romanu. Roman je dugo pisan jer mi je cilj bio da proučim arhitekturu i stil života gradova u kojima se dešava radnja: Pariza, Lisabona, Rio de Žaneira i Londona, da bi podaci koji se iznose u romanu, posebno istorijski, bili autentični. Mene lično je najviše fascinirao entuzijazam koji me nije napuštao sve te godine i sve veća inspiracija za mnoge događaje koji se opisuju, tako da je trilogija premašila predviđen broj strana uobičajenih za trilogije, oko hiljadu strana. Dramatičnost tih događaja u toku i nakon Francuske revolucije, Napoleonovi ratovi i posebno odlazak portugalske kraljevske kuće Braganca u Brazil su dovoljno snažna inspiracija i pravo bogatstvo ideja za roman ovog tipa.
Posebnu zahvalnost izražavam Ivani Popović, redaktorki koja mi je pružala bezrezevnu podršku prilikom pisanja romana, davala mnoge korisne savete kako u pogledu sadržaja romana tako i u pogledu vizuelne izrade naslovnih strana.
Holclajtner
UVOD
Trilogija „Tajna Šantili čipke“ je istorijski ljubavni roman,obrađuje period od 1803 do 1813. za vreme Napoleonovih ratova. Ljubavna priča između dvoje Portugalaca, Manuele Palmeiro i Eduarda Soareza je glavna tema romana. Tokom deset godina, oni prolaze kroz razna iskušenja, a razlog za to su istorijske prilike, između ostalog, izmeštanje portugalskog dvora iz Lisabona u Rio de Žaneiro pred okupaciju Portugalije od strane francuskih trupa.
Tema koja je malo zastupljena u književnosti, na filmu i u mas medijima je upravo šestogodišnji rat poznat pod nazivom „Rat za špansko oslobođenje“ na engleskom „Peninsular war“ koji je u stvari jedini višegodišnji rat koje su vodile Napoleonove trupe i koji je završen porazom Francuske. Neopravdano zapostavljena tema sa istorijskog stanovišta, jer su portugalski i španski narod jedini šest godina pružali neverovatan otpor francuskim trupama, istovremeno boreći se za opstanak svojih zemalja, što nije bio slučaj ni u jednom Napoleonovom pohodu.Portugalija je trebalo da, po ugovoru potpisanom od strane Francuza i Španaca tokom jeseni 1807. bude podeljena na tri dela i da pripadne Francuskoj i Španiji koje su više od deset godina bile u koaliciji protiv Engleske, Austrije, Rusije i Pruske, međutim, kako je na samom početku invazije na Portugaliju došlo do unutrašnjih nemira u Španiji na čijem prestolu je bila Burbon dinastija, koja je bila u srodstvu sa svrgnutim a potom pogubljenim francuskim kraljem Lujom XVI, Napoleon Bonaparta je iskoristio te okolnosti da pozove špansku kraljevsku porodicu u Bujon, banju na jugu Francuske, na samoj granici sa Španijom, radi dogovora, međutim, prevario ih je i zadržao faktički kao taoce, a na španski presto postavio svog brata Žozefa. Španija je nakon prvobitnog savezništva sa Francuskom, vrlo brzo prešla na stranu Portugalije koja je, uz veliku pomoć Velike Britanije i njenih generala, uspela da se izbori sa višestruko nadmoćnim neprijateljem. Portugalija je svoju kraljevsku kuću Braganca, sa princom regentom, kasnije kraljem Žoao VI ,branila iz Rio de Žaneira, ulažući velike napore da od kolonijalnog Brazila stvori suverenu državu, što je ona i postala- samostalna kraljevina ali prvih godina u okviru Kraljevine Portugalije i Brazila. Velika politička i ekonomska previranja na Iberijskom poluostrvu u tih šest godina doprinela su devastaciji zemalja, uništenju proizvodnje, ekonomskom padu, velikom gubitku u ljudstvu, usled stalnih bitaka koje su se vodile, najviše na tlu Španije.Invazija na Portugaliju je donela razaranja 1808. i 1809. a nakon toga bitke su se premestile uglavnom u Španiju, dok je Lisabon bio jedna velika bolnica u koju su dovođeni ranjenici iz obeju zemalja. Da nije bilo velike vojne, logističke i političke pomoći Velike Britanije, viševekovne prijateljske zemlje, Portugalija bi verovatno ostala bez svojih kolonija i postala jedna od marionetskih francuskih država za vreme Napoleonove vladavine. „On me je jedini nadmudrio“ rekao je Napoleon na Sv. Jeleni, diktirajući svoje memoare, aludirajući na princa regenta don Žoaoa budućeg kralja Žoao VI, jer nije mogao da uzurpira presto koji je faktički samo promenio sedište. Portugalija se nikada više nije ekonomski oporavila, privredno je propadala, na račun Brazila koji je postao prosperitetna zemlja u koju su Portugalci masovno emigrirali zbog ratnog vihora.Velika i nezamenljiva uloga u tim dešavanjima i zasluge za oslobođenje Portugalije od Franuza, pripadaju ser Artur Velesliju koji je akonto angažovanja u „Pluostrvskom ratu“ dobio titulu lord Velington.
Prva knjiga“Ljubav sa mirisom gardenije“ ove trilogije obuhvata period od 1803. do odlaska kraljevske porodice u Rio de Žaneiro novembra 1807. Sve istorijske ličnosti koje se spominju i istorijski događaji su autentični.
Druga knjiga „Pun Mesec nad Rijom“ obuhvata period od 1807 do 1812. kada su izbeglice iz Portugalije krenule masovno u Brazil, opisuje njihov dolazak tamo zajedno sa kraljevskom porodicom, adaptaciju na novu sredinu i izgradnju Rija de Žaneira, koji je postao sedište kraljevske kuće Braganca a treća, „Putevima ljubavi“ od 1812 do 1813. u kojoj se ljubavni par sreće u Londonu i vraćaju se u još uvek ratom zahvaćen Lisabon.
Radnja trilogije se dešava u Lisabonu, Parizu, Rio de Žaneiru i Londonu.
Autor