Intervju sa Draganom del Monako

dragana-del-monaco

Slavna i van granica Evrope 

 

Prvakinja Opere Narodnog pozorišta u Beogradu, Dragana del Monako, proslavila se ulogom strastvene, neukrotive Ciganke, poznate po svom uskliku “Karmen će uvek biti slobodna”, koju je sa velikim uspehom pevala oko sto puta i kod nas i u svetu. Jedna od najgledanijih predstava svih vremena, “Karmen” Žorža Bizea, pre nekoliko meseci, premijerno je izvedena i u Beogradu, a karte su rasprodate do kraja sezone. Rođena u umetničkom znaku Vage sa podznakom u vrednoj, perfekcionističkoj Devici, Dragana je svojim raskošnim mecosopranom, po ko zna koji put oduševila publiku Narodnog pozorištu.

Još na početku karijere, muzički stručnjaci su vam predviđali da ste rođeni da igrate Karmen. A da li ste i vi imali takav osećaj ?

Karmen je svakako lik kojem najviše dugujem. I zato za mene ima poseban status. Kada sam počinjala da pevam, proricali su mi da ću biti “Velika Karmen”. Kada sam prvi put gledala veliku Elenu Obrascovu uživo, kako bosa peva Habaneru, rekla sam. “Tako ću i ja jednog dana”. Mada, mislim da umetnik uvek sumnja, preispituje se, nikada nije dovoljno dobar sam sebi, a možda je to više slučaj sa mnom zbog mog podznaka u Devici. Sa velikim zadovoljstvom pamtim premijeru “Karmen” u Kairu. Kairska Opera je samo zbog mene posle 18 godina postavila Karmen na repertoar, dodavane su nove i nove predstave zbog ogromnog interesovanja publike i to je ogromna čast za svakog umetnika.

Karmen mi je otvorila vrata i srca mnogih tetara i publike. Širom ih otvorila. Ali i ona druga, tanana vratašca moje duše i intime, skrivenih strasti i potisnutih osećanja. Od povučene, introverne devojke koju sam nosila u sebi, to je mesec u raku upoznala sam kroz nju svoj pravi temperament, potisnute strasti, vrelinu krvi i ambise prave ljubavne patnje. Mars u škorpiji Doživela sam lični i profesionalni razvoj ličnosti do faze da na sceni, pevajući, mogu da uradim bilo šta, tj. sve što od mene režiser zahteva, bez ustezanja, lažnog strama ili provincijalnog femkanja. Umetnost i teatar ide uvek napred, i ja sa njima. To je naš umetnički kredo i ja ga uvek sledim. Ipak, nikada ne brkam život i scenu. To su dve priče.

Uvek sam se trudila da lik Karmen donesem što prirodnije, jer ona je žena od krvi i mesa, i to od vrele krvi. Ona je eksploatisana fabrička radnica, ponižena Ciganka koja sarađuje sa krijumčarima. Ali nije li to uvek aktuelna priča? Ona je i žena koja želi da prevaziđe svoju sredinu u trenutku kratke ljubavi sa toreadorom, statusnim simbolom. Koliko sličnosti sa današnjim okolnostima… Zato ova priča može biti smeštena u bilo koji vremenski okvir, uvek je aktuelna.

Rođeni ste u umetničkom znaku Vage, sa podznakom u vrednoj i perfekcionističkoj Devici i Mesecom, simbolom emocija i porodice, u senzibilnom Raku. Koliko se u životu oslanjate na razum, a koliko intuiciju?

– Oduvek sam nekako znala da ću imati sina. Pošto je moja mama vrlo rano, u 23. godini, ostala udovica, zaštitio nas je i podigao moj deda Pavle. Ako ste dobri prema drugima, život vam to na neki način vraća. Obećala sam mu da ću imati sina i da će se zvati po njemu. On se smejao i pitao me kako to mogu da znam. Dugo su mi pred porodja predvidjali da ce biti devoj ali ja to nisam ni jednog casa verovala to Ostvarila mi se najveća želja i zato sam mom Pavlu, valjda, toliko posvećena.                                                        

Planeta umetnosti, Venera, koja vlada vašim znakom, nalazi se u Vagi iznad fiksne zvezde Spike koja donosi slavu i uspeh. Koliko je taj astrološki spoj uticao na izbor vaše profesije?

– Muzika me je oduvek privlačila. Sa pet godina počela sam da sviram violinu. Kada sam prvi put u muzičkoj školi videla klavir, samo sam sela i sa dve ruke odsvirala “Hej Sloveni”. Tada možda nisam umela da objasnim šta je to što me toliko vuče muzici, ali danas mi je mnogo toga jasnije. Od italijanske vlade, pre 88, godine godine, dobila sam stipendiju da se usavršavam na najprestižnijem Milanskom konzervatorijumu “Đuzepe Verdi”. Verovatno to ima veze sa mojim horoskopom, jer astrologija je ipak drevna veština, stara više od 4000 godina, a danas je zahvaljujući medijima svima dostupna. Pročitala sam negde da je Saturn do oktobra ove godine u znaku Vage, što je dobro ne samo za rođene u tom znaku već i za umetnost uopšte.

Pevanje ste počeli da učite sa 14 godina, kada je vladalac vašeg astrološkog polja kreativnosti, Saturn, napravio dobar aspekt sa planetom umetnosti. Da li ste već tada sanjali o tome da postanete operska primadona?

– Ne sećam se tačno kada sam baš počela da sanjam o operi, ali sećam se, kad god sam bila u dodiru sa muzikom, bilo da sam svirala ili pevala, osećala sam se sjajno. I nekako privilegovano, kao da me je neko dodirnuo nekim čarobnim štapićem i rekao:”Baš ti si izabrana da se baviš ovom divnom umetnošću”. Međutim, istovremeno me je privlačilo i novinarstvo. Pre prijemnog za muz akademiju upisala sam i Fakultet političkih nauka. Ipak prevagnula je muzika. Celu akademiju probdela sam na galeriji Narodnog pozorišta, gledala svog profesora Zvonimira Krnetića, tada glavnog tenora Beogradske opere, Radmilu Bakočević, Milku Stojanović, naše idole u to vreme. U jednom trenutku, prošlo mi je kroz glavu: “Bože, zamisli da stvarno postanem pevačica”. Opet mi je neki unutrašnji glas preneo želju moje duše, ozarene lepotom i veličanstvenošću klasike, i kroz celu svoju karijeru osećam se povlašćeno što mi je dat takav božiji dar jer ne može svako da bude operski pevač.

delmonako2 Aida, uloga koja ju je učinila slavnom u Egiptu

“Aida” je prvi put izvedena 24. decembra 1871. godine, povodom otvaranja Sueckog kanala. Verdijeva planeta nadahnuća, Jupiter u Strelcu, bila je u trigonu sa Jupiterom u vašem polju popularnosti koji pokreće vašu vulkansku energiju iz Ovna. Njegov Mars, planeta strasti, na dan premijere, “pada” u vaše polje kreativnosti. U Egiptu ste nekoliko godina pevali Amneris u “Aidi”. Kakve emocije u vama izaziva sećanje na nju?                                                                –  Već posle prve predstave, postala sam ljubimica kairske publike pa sam često pozivana na nova gostovanja. “Aida” u Egiptu ima status nacionalnog blaga. Ipak, vrhunac mog egipatskog iskustva je spektakularna premijera te kultne Verdijeve opere, na otvorenom, ispod piramida, u oktobru 2010. godine. Mi, solisti, okupljeni u internacionalnoj postavci, to veče smo doživeli posebno drugačije, svečano i uzvišeno. Zvezdano nebo iznad piramida i Sfinge, uz mistične zvuke Verdijeve muzike, izbrisalo je svest o realnosti, tako da sam osetila prisustvo Univerzuma i apsolutne lepote. Igrali smo četiri predstave za redom, a poslednja je bila na sam Verdijev rođendan, 10. oktobra.

Vaš omiljeni kompozitor, Đuzepe Verdi, rođen je 10. a po najnovijim otkrićima, izgleda, istog dana kada i vi, 9. oktobra. NJegovi Merkur i Sunce su u vašem astrološkom polju ličnosti, a Venera i Mars, simboli ljubavi i strasti, u vašem 12. polju inspiracije. Imate li osećaj da možda i zbog toga među vama postoji neka nevidljiva “zvezdana” veza?

– Moja najveća operska ljubav je Verdijev opus mada to možda nije baš originalno, ali je tako. NJegovu “Aidu” smatram najgenijalnijom operom svih vremena. Međutim, nijedan operski solista u današnje vreme ne bi smeo toliko sebi da daje na značaju. Jer mi smo samo reproduktivci njegove genijalne muzike i trudimo se da na dostojan nacin prezentujemo to ogromno blago koje nam je ostavio.

Čime vas je Kairo fascinirao?

 – Neviđena gužva na sve strane. Saobraćaj kao i uvek, u haosu. Na jednom mestu, glavnim i sporednim ulicama voze se najmodernija i najstarija auta i konjska zaprega, bicikli, trotineti, autobusi i minibusevi, sve bez ikakvog reda. Doduše, videla sam, ne tako često i semafore, ali njih niko ne poštuje. Ko se bolje snađe, taj vozi, ali svi užasno i neprestano trube. Hotel je divan, sa pogledom na Nil, u samom centru, nedaleko od ogromnog zdanja nove kairske Nacionalne opere. Sa prozora direktan pogled na Nil. Čudim se, u apartmanu ima dva plazma televizora, a samo nešto niže, niz ulicu vide se totalno oronule kuće i čisto siromaštvo, a preko puta ogroman hotel “Šeraton”. Ovo je zemlja kontrasta u najbukvalnijem smislu reči.

Pozicija Jupitera, planete slave i uspeha u vašem horoskopu, pokazuje da ste se u životu često nalazili pred velikim izazovima vaše profesije. Da li ste uspevali da uskladite privatni i profesionalni život?

–  Uvek sam sebe opominjala, kada sam bila u iskušenju da se previše zanesem, da ništa nije večno i da je to samo posao. Mislim da me je to zadržalo da budem neko ko sedi u kući, ko ima sve obaveze kao svaka normalna žena u Srbiji koja vaspitava i podiže dete, ide na roditeljske sastanke, pravi mu omiljena jela, ima svoje prijatelje… Kada imate ta velika gostovanja, kada vas čeka limuzina na aerodromu, kada idete u najbolji hotel sa pet zvezdica, kada vas direktor hotela dočekuje sa cvećem, voćem i šampanjcem u sobi, kada dobijate ovacije na otvorenoj sceni, vrlo je lako zaneti se. I to je ljudski.                                                                                                                           

  Život operske dive deluje vrlo glamurozno. Da li je zaista tako?

– Jer reč diva je toliko rabljena, a na primer prava diva je Marija Kalas, idol svih nas pevača. Pedesetih, šezdesetih, pa i sedamdesetih godina bilo je zlatno vreme opere. Ne postoje više primadone tog tipa, dive. To više nije u modi. I najveće svetske pevačice idu u farmerkama i patikama. Možda još u Srbiji ljudi imaju potrebu da vas tako etiketiraju i gledaju kao nešto uzvišeno. Lično se tako ne osećam. Tako se osećam na sceni. Jer, ono što možda ne bih mogla privatno, na sceni mogu. Zatim tu je publika, ljudi koje ne poznajem lično, ali se tokom predstave približimo, zavolimo i saosećamo zajednički sa likom koji tumačim. Ljubav se davanjem umnožava. I zato uvek dajem celu sebe. Ne štedim se čak ni na probama. Ipak, bez obzira na sav sjaj i glamur moje profesije, kada skinem scenski kostim, šljokice i šminku, ja sam samo jedna od nas.

Postoji li uloga koju ćete pamtiti do kraja života?

– Sve moje uloge ću pamtiti do kraja života, jer sam ja njima na dugotrajnim probama i tokom svih ovih godina na sceni, iz večeri u veče, davala svoj život. Udahnula svoje emocije, svoj glas, strahove, nadanja i ljubavi. I nisam ih odvajala od stvarnog života jer one su tu, oko nas, kao i okolnosti pod kojima su nastale. Menjali su se samo kostimi, scenografije i epohe, ali odnosi glavnih likova uvek su isti: ljubavi, mržnje, zabranjene ljubavi, intrige, spletke, nemoguća ili konačna sreća.

Merkur, planeta koja simbolizuje učenje i radoznalost, nalazi se na vašem podznaku u Devici. Menjali su se teatri i partneri, menjali su se i vaši likovi zajedno sa vama, jer ste ih neprestano nadgrađivali. Od kog režisera ste najviše naučili?

–  Od svakog velikog majstora režije sam učila, upijala, a najviše od onih koji nisu pokušali da me sputaju kao opersku glumicu, već naprotiv, da me oslobode. Danas mislim da su za moje totalno oslobađanje na sceni ipak, među najzaslužnijma, veliki svetski režiseri, Đankarlo del Monako, Pjer Luiđi Pici i mnogi drugi koji su uspevali da oslobode i izvuku iz mene i ono što nisam verovala da posedujem. Naravno, to je sve veliki proces.

Pozicija Marsa, planete strasti, u Škorpiji u vašem horoskopu, govori o tome da kod vas nema sredine, mada je vaš znak simbol ravnoteže i kompromisa. Da li češće pravite kompromise u ljubavi ili poslu?

– U ljubavi ne pravim kompromise. Za mene su emocije glavni okidač kada ću biti sa nekim i to je jedino pravilo, ne postoji ništa drugo što može za nekoga da me veže. Ja sam neko ko ume vrlo dugo da voli i kod mene ništa nije površno. A i meni je potrebno da me neko mnogo voli jer lepše je i slađe živeti udvoje.

Da li vam je lepota pomogla ili odmogla u karijeri? Šta mislite o estetskoj hirurgiji?

– Kažu da je tajna lepote u očima onog koji gleda. U Srbiji ima toliko lepih žena, na svakom koraku, da je to milina gledati. Bilo bi krajnje neprimereno da sama sebe po tome izdvajam. Nisam se podvrgla nikakvim estetskim intervencijama. Jedan od mojih najboljih prijatelja, čuveni estetski hirurg, često mi u šali predlaže da me “dotera”, ali mislim da to neću uraditi. Užasavam se ideje da imam neka strana tela ili hemiju u organizmu. Lice mi služi za izraz u pozorištu i ne mogu da zamislim da to oštetim zbog neke ispeglane bore. Na svu sreću nemam ih mnogo zahvaljujući genetici, ali najbitnije je da nemam problem da budem savršena. Oduvek koristim najbolje kreme jer je nega u stvari bitnija od šminke. Ono što sam uložila u svoje obrazovanje i duhovnost za mene je važnije od lepote. Trudim se da živim zdravo, a neki prijatelji kažu da sam preterano stroga. Dosta šetam i idem na jogu.

Kuda ćete na letovanje?

– Mnogo sam putovala, uglavnom zbog posla, ali maštam o tome da se u patikama, bez šminke, zaputim na neko duže putovanje, da putujem turistički i potpuno opušteno. Sanjam da obidjem neke daleke predele, kao što SU na primer, Indija i Kina, a najveća mi je želja da posetim Izrael što ću ovog leta ili jeseni, nadam se i uraditi.

Marina Jungić- Milošević ( Objavljeno u vanrednom izdanju “Život Plus” dodatka Večernjih novosti “Letnji horoskop 2012”)

 

Photo by http://www.kcp.org.rs

http://www.megatrend-edu.net