Astro intervju sa Mirjanom Bobić- Mojsilović

SLAVA JE JEDNA OBIČNA VARKA

16mb

www. mirjanabm.com

Ona već na prvi pogled pleni svojom neposrednošću, duhovitošću i obrazovanjem. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu (odsek žurnalistika), a pre sedamnaest godina (zajedno sa svojom sestrom bliznakinjom) objavila je jedinstveni udžbenik ozbiljne astrologije u Jugoslaviji “Liber stellarum”. Rodjena je u znaku Raka s podznakom u Jarcu, a njeno ime je Mirjana Bobić-Mojsilović.
Njeni tekstovi, intervjui i eseji objavljivani su u skoro svim jugoslovenskim i srpskim listovima, a bila je autor i voditelj brojnih televizijskih emisija – “Priča o..”, “Tri puta dva”, “Umijeće življenja”, “Bliski susreti”. Bila je kolumnista “Stava”, “Naše borbe”, “Nedeljnog telegrafa”, “Duge”, scenarista dokumentarne TV serije o “Bijelom dugmetu”, a danas ima kolumnu u „TV Novostima”.

– Iako volite astrologiju, Vi ste ipak protivnik javnog tumačenja astroloških aspekata iz Vaše natalne karte. Zašto?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Vrlo sam oprezna kada je astrologija u pitanju, jer danas ima mnogo hohštaplera i “majke-mi-astrologa”, odnosno nadri-astrologa koji mogu da upropaste živote ljudima kojima tumače horoskope. Takvi nazovi astrolozi spremni su da prekrše tabue, tako što će neodgovorno tumačiti nečiji horoskop. Moj prijatelj iz rane mladosti, Goran Milekić, rekao mi je sve što je trebalo da mi kaže.

– Da li se dogodilo ono što Vam je Goran Milekić predvideo?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Da, jeste, mada je njegovo tumačenje mog horoskopa više bila jedna jungovska analiza ličnosti, nego što su to bile egzaktne predikcije, zato što je Goran Milekić jedan mudar, obrazovan i pametan čovek. Ipak, neke stvari koje je naveo kao mogućnosti, jesu se ostvarile! Inače, posebno sam nepoverljiva prema pojedinim astrolozima koji se pojavljuju na televiziji govoreći ljudima takve stvari koje nijedan moralan astrolog ne bi rekao. Kada čujem pojedine astrologe koji ljudima koji se uključuju u program, predvidjaju nečiju smrt ili bolest, pomislim kako bi takve astrologe trebalo uhapsiti! Mislim da svaki iole moralan astrolog zna da takve stvari ne sme da kaže!

– Poznato je da ste Vi i Vaša sestra Zorica objavile prvi astrološki udžbenik za početnike. Kako ste došle na tu ideju?


MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Nikako nam nije polazilo za rukom da dodjemo do Milje Vujanović, a strašno smo želele da napravimo same sebi horoskope, pa smo naručile brdo knjiga iz Amerike. Kada smo napravile svoje horoskope, onda smo odlučile da napravimo i astrološki udžbenik za početnike u (tadašnjoj) Jugoslaviji pod nazivom “Liber stellarum”. Želele smo da ljudi koji ne znaju ništa o astrologiji, iz te knjige nešto nauče. Zato je “Liber stellarum”, metodološki, vrlo dobro knjiga, po principu “step by step” (korak po korak), a to su nam i potvrdili mnogobrojni čitaoci. Inače, astrologiju spominjem u kontekstu celog “new-age”-a koji okupira sve nas, odnosno moderne ljude današnjice. Takodje u mojoj poslednjoj knjizi, “Happy end”, spominjem kako je moja glavna junakinja u potrazi za odgovorima počela da konsultuje sve, od astrologije do “feng šui”-ja i tibetanskih vezbi. Astrologija, svakoj ličnosti (pa i književnom liku), daje neke osnovne odrednice kao što su pamet, emocije i volja, a ostalo ipak, čini mi se, uradimo mi sami.

– Iako imamo slobodu izbora, odnosno slobodu volje da odlučujemo o sopstvenoj sudbini, ipak postoje i dogadjaji koje ne možemo da izbegnemo, bez obzira na snagu volje. Šta nam može pomoći u takvim slučajevima?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Na žalost postoje takve stvari koje ne možemo da izbegnemo. U podnošenju takvih udaraca sudbine – pomaže samo religija, to jest vera u Boga. Meni je to pomagalo mnogo, ali ne i dovoljno. To je na neki način – pitanje mladosti, jer ne možete neke stvari znati, pre nego što vam je vreme da ih saznate! Mislim, možete biti spokojniji od godina koje imate. Kod ljudi koji imaju sklonost ka religioznosti, ta njihova sklonost se povećava s godinama. To je zapravo jedna kombinacija mudrosti i porasta religioznih osećanja. Lično smatram da ja, kao prava hrišćanka, ne bi trebalo da se plašim ničega. Ali, ponekad kada stignu neke strašne stvari kao bolest ili smrt, onda se plašim. Tada mi religija pomaže! Može se reći da vam religija više pomaže, što više verujete u nju.

– Jedna od Vaših najprodavanijih knjiga je “Dnevnik srpske domaćice” u kojem opisujete sudbinu čitave jedne generacije – generacije “Titovih pionira u Miloševićevoj Srbiji”. S obzirom na naslov romana koji simbolizuje karakteristike Vašeg zodijačkog znaka, interesuje me kako Vi zapravo doživljavate srpsku ženu danas?


MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Kada se kaže srpska žena, verovatno svi pomisle na seljanku s maramom na glavi koja prodaje krompire na pijaci. I to je srpska žena. Srpska žena – to su i naše majke. Ali pre svega, kada razmišljam o srpskoj ženi, mislim na generaciju kojoj ja pripadam. Moguće je da našim ženama nedostaje malo više samopoštovanja, zato što su srpske žene uglavnom u vezama sa nedoraslim muškarcima. Imam teoriju da su Beogradjani, na primer, u nekoj vrsti homoseksualnog takmičenja: cilj im je da “maznu” što bolju ženu, a onda da je što pre obrukaju. Time dokazuju svoju pripadnost grupi bezidejnih, besmislenih, malih, sitnih lovaca. Ima mnogo takvih primera u mojoj okolini ukljujučujući i javnu scenu, a mislim da je to zato što su nas pogrešno vaspitavali da stalno treba da izigravamo male devojčice i male dečake. To je jedna od teza u mojim knjigama “Dnevnik srpske domaćice” i “Happy end”. Deluje kao da smo još uvek u obdaništu, a zato se mnogo brakova raspalo. Mi jednostavno nismo bili spremni da odrastemo, niti da nam se dogadjaju ozbiljne stvari u životu.

– Kakvi su uslovi u kojima sazreva današnja omladina?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Današnje generacije rastu u totalno suprotnim vrednostima od onih u kojima smo rasli mi. S druge strane, mi jesmo rasli u takvim vrednostima, a u svojim najboljim godinama smo se suočili sa novim koordinatnim sistemom u kojem je najveća vrednost imati pare ili velike grudi, a ne biti pametan, uspešan i moralan. Znači, da su predstavnici moje generacije u većem problemu od današnje generacije koji nemaju dilemu. Jer, njima niko nije pričao da je fora biti dobar djak, da je fora biti pošten (kao što su nama govorili), jer tim devojkama su, na primer, naglasili da je suština “maznuti krimosa” i staviti silikonske grudi! Mi smo sada (u svojim najboljim godinama) dramatično suočeni sa totalno promenjenim vrednostima!

 

suzesuok

– Zašto Vaša drama “Suze su O.K.” koja je bila najgledanija predstava u Beogradu, više nije na repertoaru Narodnog pozorišta?
MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Ne znam. Možda zato što je moj životni put oduvek bio skup velikih prepreka, ali sam ja uvek uspevala da uradim ono što zelim, doduše uz mnogo muke. Uporna sam, energična i uvek teram dalje!

– Pišete li novu knjigu?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Spremam nastavak knjige “Happy end” čija je centralna tema – slava. Slava je, po meni, demonska sila isto koliko i moć, jer izaziva gordost. Knjiga će izaći u oktobru, pre Sajma knjiga, ali još uvek ne znam njen naslov!

– Kako doživljavate sopstvenu slavu?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Što se slave tiče, sebe uopste ne doživljavam kao slavnu osobu, jer to je sve – varka! Mi smo mali u odnosu na vasionu i besmisleno je kada ljudi žele da budu iznad drugih! Moj jedini cilj je da posmatram kako će izgledati moj svaki novi dan ponaosob, a ne da posmatram sopstvenu sudbinu u globalu! Jednostavno, ne dozvoljavam sebi da budem samoljubiva, čak mislim da sam bila mnogo više samoljubiva kada sam bila novinar početnik doživljavajući prve uspehe. To je bila, u stvari zamka, kojoj se teško odoleva kada imate dvadeset godina što je prirodno. Ali, morbidno je ako čovek od četrdesetak godina nije naučio koliko je sve to najobičnija smejurija. Nedavno sam bila u prilici da čujem jednog starog čoveka, inače velikog umetnika, koji je toliko izgubio živce da je izjavio: “Ja sam iznad drugih, imam misiju, bolji sam od drugih – ja sam izuzetan!” Rekla sam mu da je dosta gordo i tužno da tako nešto izgovara čovek u njegovim godinama. Mislim da čovek ne treba nikada tako da se oseća, a pogotovo da tako nešto izgovori!

– Da li ste oduvek znali da ćete se baviti pisanjem?
MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Jesam kao što sam oduvek više cenila novinare koji pišu za štampane medije, jer se samo u takvim medijima može videti nečiji dar i stav. U početku sam, naravno, lutala što smatram dobrim. I mislim da čovek treba da istražuje i luta. Eto, ja ne uopšte znam kako ću i sa čim da odem u penziju, na primer! (Smeh)

– Kako ste reagovali na kritičare koji su ignorisali Vaše knjige?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Da, ignorisali su me! Moj roman bestseler “Dnevnik srpske domaćice” preveden je na francuski i italijanski jezik što ni jedne naše novine nisu, maltene, objavile. Bila je to jedina srpska knjiga koja je u toj godini prevedena na dva evropska jezika! To je samo dokaz o tome da ako ne pripadate grupi, to jest ako niste u čoporu – imate problem! Ja to lično ne smatram problemom, jer Bog se uvek postara da stvari budu pravilno rasporedjene. Većina kritičara su ljudi koji su oduvek želeli da postanu pisci. Pošto oni ne mogu da naprave sopstveno delo, onda pronadju umetnika koji će biti – njihovo delo, po meri njihovog talenta i njihovog ukusa! Nikada se ne bih menjala za situaciju u kojoj bi država, na primer, otkupila većinu mojih knjiga za biblioteke, a da se u knjižarama proda par mojih knjiga.Tada bi neki ćelavi kritičari s masnim zulufima i rupama na čarapama o meni mislili da sam baš super! Ne daj Bože da ikad budem u situaciji da neko pomisli da mene može da modelira!

– Zašto ste otišli sa mesta urednika Kulturno zabavnog programa RTS-a?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Shvatila sam na vreme da ja nisam za taj posao. Mnogi su me pitali da li to smatram svojim porazom, a ja sam im odgovarala da jesam srećna što sam poražena od RTS-a 2002. godine, jer to nije bilo moje “bojno polje”! Najbitnija stvar je što ja uopšte nisam želela da utičem na tudje živote svojom moći, već svojom dobrotom, lepotom i plemenitošću, a to kao šef nikada ne bih mogla! Ja nisam šef ni svom kučetu, pa nikakvu sreću ne mogu da nadjem u “dresiranju” drugih ljudi ili da im, ne daj Bože, uništim živote. Nikada nikome ne bih mogla da dam otkaz, jer uvek pomislim:”Pa, i ti ljudi su nekad bili nečije bebe!” čak smatram da je moj odlazak sa takvog mesta odličan detalj u mojoj biografiji, odnosno da je u redu biti i gubitnik, jer najgori su ljudi koji su stalno na pobedničkoj strani!

– Šta mislie o novinarstvu kod nas?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Naše novinarstvo isto je kao i svuda u svetu, ni bolje, ni gore. Ne mislim da postoji spektakularan izbor novinara na televiziji, ali nije to samo kod nas tako, već svuda u svetu. Ne bavim se uopšte više novinarstvom, čak ni kao fenomenom, jer sam za 22 godine poštenog novinarskog rada dala novinarstvu celu sebe. U “TV Novostima” imam svoju malu kolumnu koju radim s ljubavlju, zato što mi je ostavljena mogućnost da to budem – ja. Više sam se okrenula pisanju u tišini. Jednostavno, danas me manje dotiču stvari u novinarstvu, nego što su me doticale dok sam bila aktivan učesnik u tome.

– Šta čitate i koje pisce volite?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Čitam svašta što mi dodje do ruku, a trenutno najviše volim knjige italijanskog pisca koji se zove Nikolo Amadisi. Mislim da je on veoma dobar čovek i genijalan pisac koji je objavio sjajne romane “Dolazim po tebe i vodim te sa sobom” i “Ne bojim se” pisane direktno iz plemenitosti piščeve! Volim moderne engleske pisce Džulijana Barnsa, Nika Hornbija i Parsonsa. Takodje, pročitala sam nedavno roman Ljiljane Habjanović Djurović “Igra andjela” čija tema je srednjevekovna srpska istorija, a govori o knezu Lazaru i kneginji Milici . Tu knjigu nisam ispustila iz ruke, dok je nisam pročitala, jer je izmedju ostalog i veoma poučna.

– Koju muziku volite?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Volim latino ritmove, salsu, merenge, volim da igram. Ko zna, možda sam u nekom prethodnom životu živela negde gde se svirala takva vrsta muzike! Takodje, volim džez, klasičnu muziku i rok balade. Ne podnosim rejv, tehno i hevi metal koji me čine nervoznom!

– Da li je Vaša 15- godišnja kćerka Mila nasledila vaš dar za pisanje ili možda više pokazuje neke druge talente?

MIRA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Od mene je sigurno, ako ne nasledila, onda naučila da voli knjige, tako da ona vrlo mnogo čita. Voli da slika (ide i u školu slikanja) i mislim da je to više zanima trenutno, pored arhitekture i dizajna.

Intervju sa Mirjanom Bobić Mojsilović koji je sa njom vodila Marina Jungić, objavljen oktobra 2003. godine u „AstraMagazinu” ( izdanje kompanije „Politika” )