Veštine proricanja

Veštine proricanja Proricanje je za mnoge zabava, u vidu gledašanja u šolju, za mnoge ritual kome posvećuju mnogo vremena i obavljaju ga u posebnim uslovima ( noću, sa upaljenom svećom, nakon molitve i sl.) a za neke svakodnevni način da „vide” šta ih čeka bilo preko otvaranja karta, konsultacije sa kineskom „Knjigom promene” ili na neki drugi način. Postoji bezbroj načina proricanja u koje delimično spada i astrologija, ako se pođe od pretpostavke da se preko pozicije planeta i aspekata koje međusobno prave na određen dan ili u određeno vreme, mož pretpostaviti, šta osobu tada očekuje. Kakva iskušenja, kakvi izazovi, sa kakvom će situacijom biti suočeni. Takođe je moguće predvideti i reakciju osobe o kojoj se radi, a iste informacije se mogu dobiti i na osnovu numeroloških analiza, bilo za godinu, mesec, dan ili čak sat. Proricanje je manje ili više uspešno u zavisnosti od načina na koji se radi, od osobe koja se bavi proricanjem, a mnogi misle i od sugestivne moći onoga ko proriče i podložnosti sugestijama osobe kojoj se nešto proriče. Ne treba potcenjivati nijedan vid proricanja, ako se tome pristupi ozbiljno, jer je to ništa drugo do preuzimanja informacija iz kolektivnog nesvesnog ( pojam koji je uveo psihoanalitičar Jung) kao što to radi podsvest u toku sna. Zbog toga se ne treba čuditi što snovi predstavljaju takođe vrstu proricanja i što svako najbolje može, ako je dovoljno informisan i obučen, da protumači svoj san. San može biti i u bukvalnom smislu proročki u pogledu budućih događaja kao i analitički i kompenzacioni ( objašnjava snevaču preko sna šta mu se događa na javi a čega on nije svestan ili želi putem sna da nadoknadi nešto što mu nedostaje u stvarnosti). Mnogi proricanje povezuju sa nedostatkom kulture, obrazovanja ili niskim stepenom inteligencije, međutim, to nema nikakve veze sa tim, iako mnoge neobrazovane osobe pokušavaju da zarade putem proricanja, smatrajući da je to najlakši način za njih. Neki, iako nedovoljno obrazovani mogu posedovati sposobnost da proriču, jedino je njihov rečnik siromašniji od učenih proroka, poput raznih tibetanskih sveštenika ili indijskih astrologa. Takođe zbog prividne jednostavnosti kojom je napisna kineska „Knjiga promene” može delovati kao relativno jednostavno štivo, ali u suštini radi se o filozofskoj knjizi koja putem 64 heksagrama tj. kombinacija jang i jin linija, što je osnova kineske filozofije i medicine stupa u kontakt sa kolektivnim informacionim poljem i pruža smernice kako osoba treba da se postavi u određenoj situaciji, da dela ili da miruje, da ide napred ili da čeka. Na osnovu ove kineske knjige koja je filozofska i proročka istovremeno može se videti kako drevni narodi Istoka povezuju svest i podsvest, univerzalno znanje pretočeno u 64 heksagrama sa pokretima osobe koja baca novčiće i proriče šta će se dogoditi. Osim ove drevne veštine proricanja na Dalekom istoku koja se u priličnoj meri „odomaćila” i u zapadnim zemljama, najpoznatinij načini proricanja su otvaranje ciganskih karata, običnih karata za igranje, Tarot karata, otvaranje Runa, gledanje u dlan i sl. Na programu se može naći automatsko biranje Ji-đing heksagrama jer automat po principu nasumičnog izbora heksagrama u stvari čini ono što bi činio neko ko bi bacao novčiće ili štapiće da bi dobio heksagram u kome se sadrži odgovor na postavljeno pitanje.